Ako biste danas nekog od naših mališana upitali za značenje pojmova ognjište, trpeza, sofra (sovra) ili verige, verovatno bi ostali zbunjeni. A nekada je baš to činilo srce svakog domaćinstva, najsvetije mesto u porodičnom domu, gde se sve u kući, veliko i malo okupljalo za obedom.
Ali ognjište je mnogo više od mesta gde se hrana pripremala i ukućani grejali u hladnim zimskim večerima – – ono je vekovima simbol doma, porodice, postojanja i života. U prošlosti se naš narod ispovedao i zaklinjao nad ognjištem. U njemu se vatra nikada nije gasila.
Jelo, narodne priče, verovanja, ugovaranje posla pored ognjišta su toliko dobijali na značaju da su imali epitet svetosti. Tim mestom se pečatila i garantovala istinitost i poverenje među ljudima.
Pogledajte ovu sjajnu priču o onjištu iz Emisije “Kvadratura kruga”, koja dočarava važnost i lepotu ognjišta u domaćinstvima naših starih.
Verige simbol porodične sloge
Zato su i verige(sindžir), lanac iznad ognjišta, svojom sakralnošću imale zaštitnu funkciju i time se čuvala sloga i zdravlje porodice, a što je takođe značajno garantovalo se poverenje između onih koji pregovaraju. Sačinjene od čvrstih, metalnih karika, samo dok su zajedno mogle su da uspešno drže teški kotlić u kojem se kuvao obrok za mnogočlane porodice. Za verige su vezani mnogi stari običaji, kao na primer onaj da se baš za njih na Badnje veče kači Badnjak, a sutradan, na Božić, iza ručka svi ukućani preskoče ognište držeći se upravo za –verige.
Fotografija Duško Opačić,Link: http://duskoopacic.blogspot.rs/2014/06/srbija-rudnik-juzni-obronci-miloseva.html
Okupljanje porodice za sofrom
Trpeza kao oblik se vezuje za širu zajednicu koja se okuplja o većim praznicima.
Štaje ono što se tiče najužeg okupljanja porodice i šta ne narušavalo svetu privatnost doma? Možda bi odgovor na to bio ognjište, odnosno sofra. Ove dve stare reči upućuju na nešto što koliko god bilo staro ne gubi svoju vrednost, već samo menja svoj oblik u skladu sa vremenom. Umesto okrugle sovre, danas sedimo za stolovima raznih oblika, najčešće četvrtastim. Ognjište je svojim kružnim oblikom podrazumevalo hijerarhiju patrijarhalne kulture u kojoj su svi jednaki, s tim što se poštuje princip ,,Primus inter pares.’’ (lat. ,,Prvi među jednakima.”). Danas, mnogo manje polažemo na simbole i oblike i srećni smo kada oko sovre uopšte uspemo da se okupimo.
A nekada? Nekada je obična večera bila porodični događaj. Obično je prvi među jednakima u porodici bio onaj koji je godinama najstariji, odnosno starešina porodične zadruge. Stari su stvarali takvu atmosferu pre i posle obeda da su pesme i priče bile u tom trenutku pogodne naročito za mlađe članove zajednice. Po završetku večere, deca su odlazila na spavanje a stariji ostajali za sofrom da razgovaraju.
Dogovori se i danas završavaju za dobrom trpezom
MOžda je od tog porodičnog i privatnog običaj zaklinjanja i sklapanja posla za trpezom stigao u javno , u poslovne dogovore. I danas se sklapanje posla obično završava dobrom trpezom. Stara logika poslovanja zahtevala je zadovoljstvo koje se oduvek odnosilo na hranu i piće. Ona je preživela sve moguće tehnološke revolucije i tako i dalje održava a i odražava svoju vlast, čime pokazuje da se posao i zadovoljstvo nikako ne mogu odvojiti i tako moraju ići naporedo.
Da su običaji svoje utočište našli i u ovom dobu najbolje pokazuju dobre gradske kafane i kafane na magistralnim putevima koje opstaju zahvaljujući onima koji svoj odmor od poslovnog puta krunišu dobrim jelima. Priče o poslu dolaze kroz to uživanje i najbolje se sklapaju kada su svi zadovoljni, a kada je u pitanju isplata novca ona se obično podrazumevala pre jela kako ne bi uticala na duhovnu atmosferu tokom obeda.
Prvo posao, pa uživanje u hrani
Možda ljudima koji tako posluju nisu potrebni bilo kakvi posrednici i pomoćnici, već dobrovoljan izlazak u društvenu zajednicu okupljenu tamo gde se uživa u jelu i piću. Smisao okupljanja ostaje isti, samo što se običaji kroz vreme menjaju.
Smisao okupljanja oko trpeze nije samo da se utoli glad, već da zajednica, bilo to porodica ili skup poslovnih ljudi, u opuštenoj atmosferi i poverenju uživaju.
Domaccini se svojski trude da za vaše trpeze, porodične obede, mala ili velika slavlja, poslovne proslave pripreme vrhunsku domaću hranu, poput one u kakvoj su uživali naši preci.
Моји другари и ја смо још 2008. године основали Удружење грађана “Наше Огњиште” Лазаревац, које се залаже за очување традиционалних вредности нашег СРБског народа, сећања на претке, чување потомака и преноса знања о нашем народу. Преци нам уз огромне жртве оставили ОТАЏБИНУ, а коју сваколике звери отимају на све начине и толико перфидно да је тешко, веома тешко парирати тим нападима. Само уједињени уз ОГЊИШТЕ и окренути Себи и коренима од којих смо постали, уз свакодневне активности и акције просветљења, као и производњу здраве хране можемо се сачувати.